21 Apr 2012

Hej lepotice, moje prijateljice...SVAKA SVOME JUGU ODLETI!

A nekada smo iste snove sanjale ... 
Gde smo sada ? Šta je ostalo od nas ? 
Mrtva slova na papiru ... Fotografije koje će vremenom izbledeti, i ništa više ...
Poneko '' Ćao, ćao, kako si ? Čujemo se, žurim ...'' , od nekih čak ni to , a nekad smo disale kao jedna ...
Kažu odrasle smo, promenilo se vreme, zato je to tako ...
Ne bih rekla ... Vreme je protutnjalo, a mi smo se promenile ... 
Svaka sledi svoje snove, i njima preokupirane anulirale smo stare uspomene ... Kao da nas nije ni bilo ...
Danas pretumbah po starim slikama, pa krenuše da naviru slajdovi ... Poneka suza ih isprati, moram priznati ...
Kažu to je nostalgija ... 
Ma ne bre, to je život ... 
Gledam lica bezbrižnih devojčica, setih se u šta smo se klele, kako smo planirale da osvajamo svet zajedno ...
Rame uz rame ... Sećam se da sam bila u problemu kad razmišljam koja će mi od njih ''sutra'' biti kuma ... Kako da 
izaberem kad ih sve isto volim ... Kako smešno to sad zvuči ... Al' bar više nemam tu dilemu ... Nažalost, ni jedna od 
njih ... Svaka od nas je u svoje '' sutra '' zakoračila samostalno ... 
Ja se još ponekad zapitam da li bi sve bilo drugačije da smo umele da istrajemo i sačuvamo one devojčice, i njihove 
snove ...
Kažu, ko zna zašto je to sve dobro . Ne znam odgovor ... Ali znam da ih se i danas rado setim, i dalje ih isto volim, i 
dalje im želim svu sreću ovog sveta ...
Dobre su to klinke bile, kapaciteti, zaslužuju je ... Znale su da vole, pate, smeju se, sanjaju i veruju ... 
Kao takve bih volela da ih opet sretnem, srećne, bezbrižne i na okupu ... Bar na tren ... Al jebeš ga, život piše 
romane ... Ne baš uvek sa krajem kakav smo priželjkivali ...

Porasle mi sise, a nije nikla piša ... zato više nismo drugari! by MiMy

'' Znaš mala nije baš da nema ništa novo . Ima, ne znam kako da ti kažem ... Bedak mi je sa tobom da pričam o takvim 
stvarima ... '' JA : Ma daj, kakav bedak, nemoj da me plašiš ! Ispljuni već jednom . Imaš neki problem ? Znaš da meni možeš sve da kažeš,pa znamo se hiljadu godina !'' Ma nemam problem ... U stvari imam, mislim da sam se zaljubio . Onako, stvarno ... '' JA : Hahahaha lažeš ! Hahaha ti zaljubio ??? Mislim to je super, divan osećaj, sad me skroz razumeš ... sad znaš o čemu sam ti pričala i kako je meni. Ajdeee pričaj, hoću sve da znam . Kako , kada ? U kogaaaaaa ??? '' U tebe ... ''
Tako je otprilike izgledao naš poslednji dijalog . Sve bi se završilo kao i obično, da ja u jednom momentu nisam shvatila da '' TEBE '' nije neka zalutala Indijanka, već moja malenkost ...Malenkost koja je sa njim bila '' ORTAK '' poslednjih dva'es godina !Da, da ortak ! U pravom smislu te reči, u svemu, svake sekunde ... Pošteno sam se trudila da ga '' muški '' ispratim u ortakluku, a on me diskriminisao na najgori mogući način, samo iz jednog razloga ... Porasle su mi sise, a nije mi nikla piša . I eto, u problemu smo ...To što sam gulila kolena izigravajući mu golmana ( levog beka, ako je baš raspoložen ) , odmeravala krajnje aseksualne sojke bez ijedne grimase , pila cisterne piva za veče rizikujući da navučem celulit i stomačinu, to se ne važi, a ? To što smo pre mnooogo letaaaa isti pesak zapišavali, isto dodje nebitno ? Puj pike, ne važi se ! Eeeee, to tako neće baš da može, prijatelju !Ja ti reče da '' ispljuneš '' to što te muči, ali ne da pljuneš na sve ove godine . Nisi me razumeo baš kako treba, izgleda mi .Ali šta je tu je ... Nema povratka ...E zato ne verujem u '' muško-ženska '' prijateljstva ! Verujem u ljubav koja se lako rodi izmedju istih, ali to je za neku drugu priču .Ja sam poslednji romantik, čini mi se, ljubav uvek prepoznajem ... Ovde prepoznah samo želju . A želje poistovećujem sa slabostima ... A iza slabosti se kriju uglavnom '' nedovršene '' ličnosti . Ja bar imam takav '' dojam '' , možda grešim ...Ne znam, pokazaće vreme ... Da ne dužim , poenta je da ne smete sebi dozvoljavati taj luksuz da zbog slabosti gubite ljude koji vašu svakodnevicu činekvalitetnijom i prijatnijom .Pokušajte da odvojite nokat od prsta . Ume da zaboli, itekako . Nokat neće izrasti, a praznu površinu prekriće gadan ožiljak.Slabost je trenutna, bol popusti pa isčezne , a praznina ostaje . I strašno loše izgleda ... by MiMy

20 Apr 2012

Otvoreno pismo estradi! :)


    “Ja da sam htela da budem novinarka, ja bih to i bila”, reče jedna naša poznata pevačica, da bi joj na to njena ljuta protivnica odgovorila “Morala bi prvo da naučiš da pišeš, svih 6 padeža”. I ko je tu lud? Neee, daleko od toga da tražim da birate stranu, nisam ni ja na strani bilo koje. Nemam idola, nemam favorita, jednostavno totalno nebulozno da žena od nekih 30 godina može da prevali preko usta da srpski jezik ima 6 padeža, kamo osnovna škola lepojko? A da zlo bude veće, posle je pokušavala da se demantuje, vadi I čupa, kao I uvek kada , ne daj Bože ispadne glupa, a to nikako nije, zaista nije, jer je cela država poznaje, upoznati smo sa njenim likom i delom... nažalost ili na sreću.    Da citiram ponovo “ja da sam htela da budem novinarka, ja bih to I bila!” Ovog puta se pronalazim u tome, nisam htela da budem novinarka, ali su me razne stvari inspirisale da napravim blog, I pišem o svemu I svačemu. Pišem iz više razloga, a jedan od najvećih je taj što ne mogu da ćutim. Sama pišem svoje blogove, kada je pisao neko drugi, ja ga potpišem. Tako da bude jasno da se javno obraćam, lično ja, našoj estradi. Ne zanima nas (ograničavam se na nas normalne) gde I šta jedete. Ne zanima nas koliko vredi  vaš stambeni objekat, I pokretna imovina u vidu spejs šatla. Ne zanima nas koliko plaćate odevne predmete I da li su originali ili kopije. Ne zanima nas koga volite, koga ne volite, sa kim se tužite ili prepucavate preko društvenih mreža. Ne zanima nas ništa o vašem privatnom životu, I zaista bi mogli toga I da nas poštedite nekako… nas normalne, ako je to ikako moguće.    Mene lično zanima par stvari oko naših estradnih ličnosti, da ne bude, da me ne zanima baš ništa. Zanima me kvalitet njihovog dela, znači, naglašavam KVALITET, ne kvantitet, ali izgleda da nema ko da me čuje i razume. Zanima me zašto misle svi kolektivno da su nama, običnom narodu toliko bitni, zašto misle da su nam bitne neke banalne stvari, zašto misle da se sve vrti oko estrade I da svi, kao ovce moramo pratiti njihova dešavanja. Drugo, zanima me kako neke nije sramota da ne znaju broj padeža, tablicu množenja, kako je npr potonuo Titanik, neke opšte stvari ne znaju, opšta kultura na nuli, blamiraju se svojim “selebriti biserima” a glume velike zvezde. Kuda smo krenuli I gde smo skrenuli, svi kolektivno, na državnom ili ti republičkom nivou? Po mom “skromnom” mišljenju davnih dana je ova naša bajna zemlja imala zvezde, mislim estradne umetnike uspešne u svom poslu, koji su odlično radili svoj posao I držali se toga. Oni su legende, žive legende! To mi se sviđalo I to je ok.  A šta se desilo u međuvremenu pa su polupismene estradne umetnice, da ih ne nazovem pevaljakama, jer ne umeju ni da pevaju, šta se desilo pa su umislile da se bave novinarstvom, politikom I trpaju svoje operisane I botoksirane njuške svuda? Ko im je rekao da su pametne, ko im je rekao da njihov komentar interesuje ikoga. Ko ih je slagao da imaju pravo komentarisanja svega I svačega… E pa ne može, sestre estradne umetnice, da sam neka vlast, a nisam to tako ne bi moglo… Ok je demokratija I sloboda govora I sve je to lepo, ali da bi mogla da komentarišeš bilo kog političara, ne možeš da imaš samo prva tri razreda osnovne. Da sam ja neko u ovoj državi mogle bi drugarice pevke da se obraćaju samo sebi ravnima I onda super, lepota, banja… Neka se one prepucavaju u svojoj branši, sa svojima, neka pričaju o pesmama (koje su uglavnom sve, samo pesme nisu, jer liče najviše na prvi susret deteta sa sintisajzerom), neka komentarišu svoje prazne, blajhane ili kolorizovane, mahom prazne glave I neka se strogo pridržavaju onoga “sliučan se sličnom raduje”. Iz tog mora glupih koje misle da su pametne,  izdvojiću par onih zaista pametnih, koje su se davnih dana izdigle iznad situacije I ne prepucavaju se po žutim novinama… e to su kraljice. Što bi naš narod rekao PSI LAJU, KARAVAN PROLAZI ! Oooo da, zanima me kako je jedan pevač, (koji se samo čudom magije još uvek održava na estradi) sebi dao za pravo da prepeva tinejdžerski svetski hit u svojih 50-ak godina? Joooj, kamo malo mozga, smejurijo od čoveka ? Zanima me još kako se neke javne ličnosti daju isprovocirati lako? Ako si već veličina, ako si zvezda, star, diva, kraljica I tome slično zašto “jašeš” po društvenim mrežama, vređaš anti fanove I prepucavaš se sa njima da li su ili nisu u pravu… Kamo malo vaspitanja, onog kućnog… oooouuu wtf? Postoji masa njih koja ne znaju ni definiciju pomenutog vaspitanja a o praksi da I ne govorim. E tako…
    Mislim da bi to bilo to… ali ovo je samo deo… Nastaviće se .Neću, ne mogu I ne želim da ćutim. Ja sam normalna, obična osoba, ja sam glas naroda, ja sam glas većine… Ali većina ćuti, nema snage da tupi zube. Ja vremena imam, pamet mi ne smeta, I zaista moram da pokušam bar da iz sebe izbacim neke negativne emocije I misli da ne bih nekim nesrećnim slučajem postala hejter. Još nešto veoma bitno za one koji možda prate živote naših “zvezda, diva, kraljica, mega zvezda, kraljica I kraljeva splavova ”. Pre nego što su postali SELEBRITI, I oni su bili ljudi, manje ili više normalni, prosečni, ljudi Iz naroda, I oni su bili kao mi, dok ih neko nije usmerio ka estradnom nebu, neki su se pronašli tu, a neki su večito pokušavali I pokušavaće jašući po tuđim karijerama I imenima po svaku cenu zauzmu naslovnu stranu. Ali to je tako… I nemam ništa protiv, samo bih volela da nam malo manje siluju mozgove svojim (po mom mišljenju) potpuno besmislenim I ispraznim dešavanjima, mislima, događajima … Si juuu :*

19 Apr 2012

Kad ni ljubav više nije dovoljna ...by MiMy


Šta ćemo sad nas dvoje, prijatelju ? Sad, kad ni ljubav više nije dovoljna ?
Sad, kad smo potrošili sve laži i izgovore, poskidali maske ... ogolili jedno drugo do koske, i ostali sami, oči u oči sa istinom ?Šta sada ? Ostati, boriti se, opstati ? Nema šanse, bilo bi idealno, nije to za tebe ... Ne umeš ti sa tim da se nosiš ...Tipujem na bekstvo ! To je najlakše, to je tvoj stil ... To si ti .Drugi put me puštaš da odem, gubiš me tek tako, kao da je to najnormalniji sled dogadjaja . Isti scenario, isto sve ... Isto godišnje doba ... glumci, uloge ... samo jedna razlika ...Ovaj put nećeš imati kome da se vratiš ... Ja zaista sebe smatram za dovoljno inteligentnu devojku, kojoj je najlakše da odglumi budalu ako situacija već to zahteva, ali kad se od mene očekuje da budala i ostanem, nastaje problem . Ne ide mi uz karakter. Nije da ti ne bih učinila ali ne vredi, ne mogu protiv sebe, prijatelju .Ima žena nema broja, naćićeš ti neku adekvatniju za tu ulogu . Što se mene lično tiče, ne bih znala šta sad . Kako dalje . Volim ja tebe, više od svega i dan danas ali nisam na taster, pomešao si me sa onim tvojim frižiderom . Ja se palim na zagrljaj. Na poneku lepu reč . Ja stojim u mestu i čekam sve ono što je vredno čekanja . Ti si bežeći od sebe, od mene, od nas, to prestao da budeš . Ja sam čekajući izgubila sebe .Onu devojku koja te je uvek dočekivala raširenih ruku, ozarenog lica punog razumevanja ... Onu devojku koja te ispraćala uvek suznih očiju, koja te krila i čuvala od svih, negde s leve strane ... Onu devojku koja te volela svom snagom svojih godina ti si prijatelju ubio, bez ijednog metka . Lako i precizno . Jer ti ljubav više nije bila dovoljna. Zato nemaš kome više da se vratiš . Nje odavno ovde više nema… by MiMy